Dvije ekipe iz Marlere Ližnjan sačinjavali su:

• "Marlera 1" - Aleksandar Perc i Bojan Šariri

• "Marlera 2" – Sandi Peruško i Mirel Makovac

Nekoliko dana prije pratila se prognoza koja nije išla lovcima na ruku jer bura na Lošinju ne donosi baš dobre vijesti. Donosi rezervnu zonu koja je bitno drugačija i siromašnija ribom od svima priželjkivane Punta Križe i mnoštva sika ispred nje.
Verifikacija je održana večer prije i već tamo bilo je jasno da je očit manjak ekipa i lovaca s juga. Ne znam što je razlog, ali vjerojatno je loše vrijeme doprinijelo tome zajedno sa dosta visokom kotizacijom. Ipak sve su sjevernojadranske jake ekipe bile na broju. Tako da su se kao favoriti izdvojille ekipe Nerezina (Gospić, Gulam), Malog Lošinja 1(Jakupović, Toić), Lovrana(Reinić, Uhač) i Medulina (Ikić, Urti). Ono što je stvarno bilo za pohvalu jest domjenak za vrijeme verifikacije. Odluka o zoni prepuštena je za ujutro, ali je ipak bilo jasno da se na Punta Križi vrlo vjerojatno neće moći loviti.
Noć prije protekla je u velikom isčekivanju, ali nije donijela ništa dobro ujutro. Bura i dalje puše, tako da se na dogovoru u klupskim prostorijama Udice odlučuje na lov u rezervnim zonama. Zona lova bila je iznimno široka te su time povećane šanse za atraktivniji ulov kod ekipa koji poznaju krajnji južni dio zone koji je najatraktivniji od cijele rezervne zone.

Nažalost, više nema ni Lovrijenca kao matičnog broda tako da je onaj filing zajedničkog spremanja i ukrcavanja na barke izostao. Ukrcavamo se na barku (u našem slučaju jedrilicu), marende su podjeljene te se brodovi upućuju na start koji je označen u 9:00h. Nekoliko njih je požurilo pa su malo vraćeni. Nakon konzultacija sa barkarijolima odlučujemo se za sjeverni, bliži dio zone jer ne poznajemo apsolutno ništa i u tom slučaju je bolje loviti nego voziti se po jakoj buri. Sporo napredujemo do trenutka kada barkarijol diže jedra i jedrilica plovi skoro sedam čvorova te polako stižemo konkurente. Raspoloženje svako malo kvari reful bure koji dosta naginje sam brod pa nam je malo neugodno i čvrsto se držimo za sajle ograde.
Konačno skačemo u vodu i nalazimo vidljivost od maksimalno desetak metara, dosta korenta i jaku buru pa je svaki zaron bitno otežan. Premještali smo se nekoliko puta, ali neki posebno lijepi teren nismo našli kao ni naša druga ekipa. Ipak Miro nalazi validnog ugora te je na kraju on jedini važeći ulov obje naše ekipe.
Sa tim ulovom plasirali smo se na dvadeseto mjesto. Pobjedu odnosi ekipa Lošinj 1, drugo mjesto odnose Nerezine, a treći je Medulin. Ulov je dosta siromašan i čak je dvanaest ekipa ostalo bez važećeg ulova. Od ulovljene ribe isticala se Gospićeva tabinja od 2340 grama koja je ujedno bila i najvrijednija riba natjecanja, Ikićev brancin teži od dvije kile te Urtijev ugor teži od deset kila. Od ostale ribe bilo je nekoliko velikih kavala, većih ugora, šaraga i škarpina. Na vaganju već po tradiciji nismo stigli ostati zbog posljednjeg trajekta za Brestovu.
Moji dojmovi su jako pozitivni i bilo je to jedno jako lijepo iskustvo, ali fali onaj zajednički odlazak do zone trajektom kao i samo vaganje. Nakon kupa počele su glasine da je ovo bio možda zadnji kup na kojem domaćin osigurava sve brodice te je i brzina limitirana na sedam čvorova. To je nekakav prirodan slijed stvari jer je ovo jedan sport koji je zadnjih godina kod nas strašno omasovljen. Ušli su sponzori i moraju se tražiti sve atraktivniji ulovi kojih će zasigurno biti na taj način. Ipak mislim da će to dovesti do većih razlika i izdvajanja iskusnijih ekipa pa će se izgubiti onaj poseban osjećaj veće ravnopravnosti za vrijeme samog natjecanja.