NaslovnicaO nama ▶ Deset godina Marlere

Torta...kao ljetopiscu, kroničaru, bardu minulih vremena, što bi mi trebalo imponirati, a opet osjećam da mi nekako teško pada biti racionalan i suvisao u opisu DESET GODINA. G. G. Markez pisao je o Sto godina..., no ja mu nisam dorastao, jasno, pa sam dobio svojih "skromnih“ deset godina i zahvaljujem na tome. Zahvaljujem bivšim, sadašnjim i budućim ljudima što se dali priliku meni i listu "papira“ da bude ispisan nečim stvarno lijepim i dragocjenim.

LOGIČAN SLIJED...po osnivanju

...ubi nas besparica u startu. Nije dugo prošlo od osnivanja kada su krenule salve pitanja sa već postavljenim tezama:...san ti reka ja!?! U pojedinim trenucima i ja sam se zapitao šta je sve to trebalo!?! Napose, bilo je klubova (čitaj: udruga) u kojima se moglo rekreirati, ispoljavati i zadovoljavati periferne životne ambicije i baviti se Morem, a ne politikom. Vjerovali ili ne, ali trebalo je izmisliti perpetum mobile, odnosno, i više od toga, da bi iz ničega dobili "nečega“.

Počelo se sa prodajom dozvola za ribolov da se namaknu iole suvisla sredstva za izradu nekog realnog plana. Od "sto glasa“ spali smo na nas nekolicinu koji smo pokušavali osmisliti neke aktivnosti. G Grakalić bio je neosporni znalac i poznavalac ronjenja sa aparatima i uveo nas je u taj svijet vrlo nesebično i požrtvovano. Povučeni njegovim iskustvima, krenuli smo na tečajeve ronjenja u Medulinu, kod Lucia Lorencina, te mu se i ovom prilikom osobno zahvaljujem na izuzetnoj susretljivosti! Cilj je bio aktivirati se na tom planu, privući nove članove, ući u tokove tog predivnog sporta na širem planu...emancipirati se. Posjećivali su se seminari, akcije čišćenja podmorja. Bili smo na raspolaganju Ližnjanu kada je trebalo obaviti neke sitne poslove u sanacijama mola gdje je Danilo bio maher, čovjek od zanata. Valja napomenuti da je tada ronjenje sa aparatom bilo puno manje administrativno zahtijevno nego danas. Tada se nije ni slutilo da će sve to ući u neke birokratske forme koje će strogo određivati kada, kako, s kim, čim...protiv koga!?! Perspektive je bilo, no ispriječila se standardna boljka: besparica.

Pored svega toga, nas nekolicina bavila se i podvodnom ribolovom. Tu je kao glavni figururao Valter Kostešić poznatiji pod nadimkom "Fifi“. Njegove nevjerojatne priče golicale su maštu i poticale zatomljene duhove Mora na akciju. Stravično romantična vremena LJUBAVI prema Moru i SIROMAŠTVA spoznaja. ...ali spoznali smo da je put napretka u tom smjeru, podvodnog ribolova, kudikamo jeftiniji i podnošljiviji za budžet kluba: plaćali smo svaki iz svog džepa.

Prvo takmičenje!!! Medulin! Županijsko prvenstvo! Novi ljudi, nova pravila, novi kriteriji i odličan rezultat. Negdje postoji i pehar u prilog tom svjedočanstvu. Sjećam se da je Joško, "Jony“, etablirani monument Udruge, krstio sina na taj dan...nije jedino tijelom bio prisutan na gari. Hm!?! ...da se njega pitalo mislim da znam odgovor gdje bi tada bio. O tome se pričalo danima poslije, uvijek iznova i iznova i nije izgorilo jer stalno je bilo ulja u nama koje je ložilo taj oganj. Prvo pitanje day after bilo je:...kada opet!?! U mislima odgovarali smo: ...čim, čim prije, tim, tim bolje!!! ...pa je tako i krenulo. Prvi Kupovi, nove županijske smotre, prva nadanja i razočarenja... Prvo državno ekipno. RAB 1999. Možda se neki sjećaju serije Svemir 1999-e!?! E, to je nama bilo baš to! U zalog napretka trebalo se pokrenuti s mjesta i otisnuti u svijet, koliko god se on činio surov u nepoznavanju. Sada slobodno mogu reći da je naš rad počeo dobivati formu biljčice ponikle iz sjemena. Važno je napomenuti da smo prva namjenska sredstva od strane Općinskih struktura dobili upravo za takmičenje na Rabu, u Loparu...joj šta bih sad pisao o tim danima, no neka to ostane u meni za brodete subotom (vidijeti Galerija )...

U meduvremenu zadržali smo aktivnosti koje smo aktivirali predhodno razdoblje, pače, uključivali smo se u njih i kao subjekti pa smo imali akcije čišćenja podmorja i na domaćem terenu, logističku potporu u projektu kartiranja posidonije, takmičara na pojedinačnom državnom, ekipna državna u podvodnom ribolovu i tako dalje i tako bliže, sve do famoznoga MARLERA KUPA. O toj instituciji već se pisalo, a i još će se, tako da ne bih trošio bitove, već bih okrenuo kurenat na nešto još, po meni, važnije: jednim laganim progresom i emancipacijom postali smo ime sa brandom, barem u lokalnim okvirima što je rezultiralo tim važnijim...počelo se širiti članstvo.

ŠIRENJE ČLANSTVA...

...sastojalo se u dva bitna momenta, neobično važna za našu Udrugu.

Jedan je bio organizacija tečaja u ronjenju sa aparatima kojeg je vrlo profesionalno odradio g. Davor Milošević ne štedeći se nimalo. Bio sam aktivno prisutan na tom tečaju i mogu slobodno reći da je to bilo izvrsno odrađeno sa svake strane, ponajviše zahvaljujući njemu samom, te mu se ovim putem posebno zahvaljujem. Tim poticajem iznjedrila se jedna potencijalna jezgra novih, redom mladih ljudi koji su predstavljali respektabilnu perspektivu. Loris Lupetina-Lolo i Igor Košara promovirani su u Upravni odbor. Krenula su stažna ronjenja koja je mahom organizirao g. Danilo Jelenković, tajnik udruge, ali i posebno iskusan ronilac. Sve u svemu, jako lijepo i nadobudno razdoblje.

Drugi važan momenat bio je Marlera Kup. To je tada bio vrlo snažan promidžbeni impuls koji je duboko prodro u korpus podvodnog ribolova. Uslijedilo je razdoblje dolazaka novih ljudi. Molim da se nitko ne nađe uvrijeđen, no istaknuo bih momenat dolaska Marvina, tada mlade, a sada stare nade, Erosa-spiritus movens-a, zvanog Grkova sa konspirativnim naglaskom; čovjek je napravio totalnu evoluciju u sekciji. Mislim da ću si dati za pravo napisati danas-sutra jedan osobni omage radnog naslova: Jeros Grkova i podvodni ribolov na Jadranu! ...potom Robi Flegar i Divšić Daniel-Dile; upoznajte ih...u magli izgubljene...ljudi su htjeli jesti koru od mandarina?! Pre jako za one slabijih živaca!!!

Desilo se prvo klupsko takmičenje ozbiljnijeg karaktera u Kalama u Šišanskom portu. Druženje i razmijena iskustava, viđenja, mišljenja i dobri duh sporta prožet među nama. Desilo se.....!

OPĆENITO...

...je sve bilo praćeno i od strane struktura upravljanja Udrugom. Restrukturiranjem, odnosno formiranjem sekcija dana je sloboda u radu istih te stvoren temelj za formiranje novih u skladu sa Statutom. Moja malenkost se zbog obrazloženih okolnost povukla iz upravljačkih struktura. Gđa. Inga Širola-Jelenković, današnja predsjednica Udruge, svojim nedvojbenim i dokazanim organizacijskim potencijalima, metodičnošću i zalaganjem vrlo uspješno prati i usmjerava rad kluba. Članstvo se širilo (pogledati stranice), aktivnosti razvijale dolaskom svježe krvi. Pojačali smo se za tečaj u apnei i instruktora Acu Perca, instruktore u ronjenju sa aparatima, sekcije udičara u stvaranju, apneaša sa rezultatima, organizacija klupskih takmičenja, po šest, sedam godišnje, pod parolom: jedemo šta ulovimo (nije bilo gladnih do sada, a skupi se i za brodete), organizacija županijskog, međužupanijskog, podvodnjaci na državnim,...milina jedna. ...a tek naše stranice na net-u i ulazak u novi milenij na velika vrata. By Aco Kovačević & Simon copyright ili šta-već production... Ekipa, pre jaki ste, u informatici naravno.

REZIME...

...ili presijek po vremenu, uključuje par bitnih momenata.

OSNIVANJE samo po sebi dovoljno govori i opisano je u "O nama“...pa tko voli...!

POČETAK AKTIVNOSTI je vrijeme romantike i plavoga Mora, tko ga se još sjeća takvoga. Ja se recimo sjećam kada je Fifija ugrizao ugor od pet kila za prst. Sada mi bježi smijeh na tu pomisao, a onda mi, vjerujte, nije!!! Dobro da Valter nije ugrizao mene...tko bi pisao ovo!?! ...Joško se i onda smijao!

MARLERA KUP govori sam za sebe i „bojim“ se da jednoga dana ne nadiđe nas same (dao mu Bog) jer još uvijek vjerujem da je sama temeljna ideja bila ispred vremena.

STATUTARNE PROMJENE i freedom sekcijama važan je momenat. Daje u tom momentu potencijal kreaciji pojedinca, a sa druge strane rasterećuje Upravni odbor dajući mu vremena za korekciju i rad na globalnoj politici. Primjer! Sekcija je donijela prijedlog o valorizaciji uspjeha pojedinca ili ti ga formiranje bodovne liste. Kroz par mjeseci praćenja donešen je konačan prijedlog, prezentiran Upravnom odboru koji ga je usvojio. Po mojim saznanjima, ni jedan klub kod nas nema takvu valorizaciju. Naglašavam ovaj rad iz razloga jer je produkt baš svih nas koji smo ga stvarali u to vrijeme i bez lažne skromnosti mislim da je ideja revolucionarna. Dokazali smo da se zajedništvom, dijalogom i tolerancijom, uvažavanjem tuđeg mišljenja i kompromisom može stvoriti nešto vrlo vrijedno na službi svih nas.

I ETO...

...dolazi vrijeme za pozdrav do novog susreta sa nama uz mudrosti starih Latina: Amores Marea Amares, est!* ...po šta god to komu značilo!!!

U Ližnjanu; 25. padolista 2008.

Nenad Škifić

* Op. a. To sam izmislio...da se Latinisti ne bi uvrijedili.

 

Prodajemo dozvole

Dozvole za sportski ribolov na moru

Galerija

Šaljite slike za galeriju

Šaljite slike

Svi članovi Marlere koji žele objaviti slike u galeriji neka ih šalju na e-mail adresu

Linkovi

Podvodni.hr

Submania

HSŠRM

SŠRMIŽ