Zašto roniti nasred mora?

Čeka u plavom smatra se jednom od relatvno novijih taktika podvodnog ribolova. Uvriježeno je mišljenje kako je mnogo lakše ostvariti dobar ulov u pridnenom sloju vode na mnogo manjim dubinama. To je donekle i istina, barem u većem dijelu godine. Posljednji mjesec ljeta pruža mogućnosti odličnog ulova izvođenjem čeke u plavo što je pravo osvježenje nakon siromašnog kolovoza. To osvježenje je još i veće uzevši u obzir veličinu ciljanog ulova, velike plave ribe. Zvuk odmatanja mulinela je zvuk kojeg svaki podvodni ribolovac priželjkuje!

Nelagoda

Mnogi govore kako je čeka u plavom jedna od najzahtjevnijih taktika u podvodnom ribolovu. Razlog tome jest nelagoda koju podvodni ribolovac osjeća zbog nedostatka čvrste točke za orijentaciju i možda najviše od svega nedostatak točke koju će naše oči fokusirati. Posljedica dugotrajnog lova na čeku u plavom ponekad može biti i blagi zamor očiju koje za fokus vole odabrati raznorazne točkice u moru (plankton, pijesak, sve što lebdi). Neki autori idu tako daleko da kao razlog nelagode ili bolje rečeno straha, navode mogućnost napada morskih grabežljivaca, prije svega morskog psa! Dakako da je vjerojatnost izuzetno mala, barem u Jadranu. Susreti podvodnih ribolovaca sa morskim psom ipak su evidentirani i u našoj literaturi, kao i na internetu, no uvijek je morski pas bio taj koji je nastradao.

Specifičnost terena na kojima članovi Marlere najčešće rone jest relativno mala dubina. Tijekom rane jeseni kada ova taktika daje najviše rezultata, more je još uvijek dovoljno bistro da sa dubine od 10-15 metara naziremo dno na 30-35m što donekle olakšava lov. Nelagoda je uvelike smanjena ukoliko se ronilački partner nalazi u blizini. Minimalna preporučena udaljenost između dva podvodna ribolovca za uspješan lov čekom u plavo je pedesetak metara. Ukoliko partneri dogovore obavezan vizualni kontakt prije svakog urona, moguće je pokretima ruku signalizirati dolazak jata i drugu priliku za ulov u istom jatu.

Odabir lokacije za čeku u plavom

Čeka u plavom daje najveći mogući izbor lokacije izvođenja među svim ostalim taktikama podvodnog ribolova. Medjutim, samo na prvi pogled to može izgledati kao prednost. Bez obzira kako plavetnilo nama izgledalo sa površine, velika plava riba koja je i cilj čeke u plavom, pojavljuje se u većim količinama samo na specifičnim lokacijama. Lokacije srednje i južne Dalmacije pogodne za takav lov su duboke šeke (sike, brakovi) ili strmi zidovi. Južna Istra nažalost ne obiluje takvim lokacijama, ali to ne znači da plave ribe nema.

Razlog zadržavanja ili prolaska velike plave ribe nekim područjem sigurno nije divljenje prirodnim ljepotama kao što je to slučaj sa ljudima u posjetu Plitvičkim jezerima. Odgovor je mnogo jednostavniji i glasi Hrana! Naime, plava riba je konstantno u pokretu, što za posljedicu ima veliku potrošnju energije koju mora nadoknaditi u obilnim količinama.

Beskrajne pješčane ravnice približno konstantne dubine kojima južna Istra obiluje nikako se ne mogu smatrati dobrim skloništem i izvorom hrane plijenu plave ribe. S druge strane, nekoliko šeka koje se nalaze u Medulinskom i Premanturskom akvatoriju trajno su naseljene udičarima i ostalim sportskim i profesionalnim alatima. Među nedostatke tih pozicija ubrajam i njihove relativno plitke vrhove koji sigurno ne mogu privući veliko jato plavih grabežljivica na duži vremenski period.

Nakon svih ovih činjenica, kako onda odabrati pravu lokaciju za lov velike plave ribe? Potrebno je pronaći sitnu ribu! Nekoliko je lokacija u našem akvatoriju koje pružaju trajno utočište nepreglednim jatima papalina, očada, crneja i ostalog sitniša. Redovito se radi o terenu koji naglo mijenja dubinu i konfiguraciju dna, prelazeći sa posidonije na kamen i naposlijetku pijesak. Nažalost, ta informacija se ne može sa sigurnošću iščitati iz pomorskih karata zbog glavnog nedostatka navedenog arhipelaga, male dubine! Iskustvo i razmjena informacija sa ostalim roniocima stoga su neophodni za pronalazak zidova i stepenica. Nepotrebno je reći da takve lokacije obiluju i ostalom cijenjenom ribom, pogotovo predatorima kakvi su zubaci. Klasična čeka na posljednjoj stepenici može rezultirati susretom sa kapitalnim primjerkom!

Sada kada smo pronašli takvu lokaciju, potrebno je preciznije odabrati pravo mjesto za čeku u plavom! Sitna riba zadržava se od vrha do dna takvog zida ili stepenice, koristeći strmo dno kao štit od predatora koji u lovu mora preciznije manevrirati nego na otvorenome što mu oduzima kritičnu brzinu. Pri objašnjavanju načina postavljanja u moru, kao i u cijelom nastavku teksta, orijentirat ću se prije svega na palamide kojima ovaj arhipelag obiluje. Mnogo puta sam imao priliku promatrati velika jata u prolasku na jednoj lokaciji i ustanovio da se redovito drže više od 10 metara izvan zamišljene okomite plohe koja odvaja pješčano dno od kamenih stepenica. Manja jata od nekoliko primjeraka dolaze patrolirati i u pliće vode, no najčešće se kreću prebrzo za siguran pogodak. Prevelika udaljenost od obale donekle smanjuje mogućnost nailaska ribe baš na nas, no uspjeh nije isključen. Dakle, urone ćemo obavljati uzduž zida ili posljednje stepenice, nekih 20 metara udaljeni prema otvorenom moru. Vjerojatnost nailaska palamida najveća je upravo ovdje!

Dosadašnji opis lokacije za ribolov temeljio se na pretpostavci da u ribolov krećemo bez plovila ili se držimo u neposrednoj blizini priobalnog pojasa. Kroz jesenski period, za vrijeme bonace lako je uočiti jato plave ribe u hranjenju pri površini na nekoliko stotina metara od kopna, pogotovo u popodnevnim satima. Takozvano "kuhanje" otkrivaju nam i galebovi koji često kruže nad mjestom zbivanja pokušavajući se okoristiti situacijom. Plijen palamida u tom slučaju najčešće predstavljaju jata srdela koja okružuju i proganjaju do površine zalijećući se u tako formiranu "kuglu" srdele. Tada je poželjno plovilom se približiti jatu na 50-ak metara i početi izvoditi plitke čeke, lagano plivajući prema središtu zbivanja. U ovakvom slučaju, moguće je uočiti i uloviti ribu čak i sa površine.

Odabir i održavanje opreme za izvođenje čeke u plavom

Pravilo održavanja opreme u savršenom stanju najviše dolazi do izražaja pri lovu na čeku u plavom. Besprijekoran rad svih dijelova oružja odredit će ili kapitalan ulov ili gubitak ribe i opreme! Odabir puške treba se svesti na najjače modele, opremljene duplim lasticima i oštrom strijelom velikog promjera sa duplim krilcima. Sa dužinom ne treba pretjerivati zbog nužne pokretljivosti takve puške. Idealna veličina drvene puške je oko 110cm, dok aluminijske i karbonske mogu biti nekoliko centimetara duže, ovisno o modelu. Budući da naš akvatorij ne obiluje ribama težim od 20-ak kilograma, veća puška nam nije potrebna, tako da bi bilo dobro izbjegavati modele od 130cm i duže. Razlog odabira snažne puške jest u tome što se većina hitaca izvodi sa udaljenosti od 2 do 3 metra u pokretnu i brzu metu. Pogodak sa veće udaljenosti je moguć, ali u tom slučaju gubitak ribe postaje gotovo pravilom!

Najveću pozornost potrebno je posvetiti načinu i kvaliteti vezivanja strijele sa najlonom i konopom. Idealne su strijele sa dvjema rupama koje dozvoljavaju vezivanje najobičnijeg čvora na kraju najlona. Takav način vezivanja donekle rasterećuje i sam najlon koji treba redovito mijenjati! Ukoliko se ipak odlučite za stopicu, obavezno koristite onu odgovarajuće veličine. Na tržištu postoje kratke aluminijske stopice velikog promjera i neformiranog oblika za provlačenje najlona koje su u potpunosti neprimjerene podvodnom ribolovu. Izbjegavajte ih u širokom luku! Ako nemate kliješta za stopice, stiskanje možete izvršiti pomoću običnih kombinirki i dvaju čavlića. Nakon provlačenja najlona, po jedan čavlić stavite u svaki od uzdužnih žlijebova i sve zajedno pritisnite kombinirkama. Nakon toga poprečno pritisnite stopicu sjekaćim dijelom kombinirki od sredine prema krajevima. Bitno je rasporediti opterećenje najlona cijelom dužinom stopice kako ga ne bi oštetili prejakim stiskanjem. Posljednja 2 milimetra do kraja stopice nije poželjno stiskati da ne zarežemo najlon samom stopicom.

Najlon možemo nabaviti u trgovinama opreme za tenis, pri čemu je dobro izbjegavati najjeftinije varijante. Cijena kvalitetnog i čvrstog najlona otpornog na habanje kreće se od 30-40 kuna za standardno pakiranje od 12-ak metara što je dovoljno za opremanje dvaju pušaka.

Odabir samog konopa nije kritična stavka, no pažnju je potrebno posvetiti urednom namatanju na samootpustajući mulinel kao i vezivanju sa najlonom. Preporučeni grop pašnjak, jedan je od često korištenih u nautici. Upute za vezivanje možete vidjeti na linku Morsko Prase - Pašnjak.

O perajama nije potrebno govoriti jer je ovaj način ribolova u potpunosti nezahtjevan što se tiče dubine izvođenja, dok je za masku preporučljivo koristiti neku šireg vidnog polja.

Jedna praktična preporuka odnosi se na ronilačko odijelo. Kako je za samu čeku potrebno biti neutralano izbalansiran, to ćemo najlakše postići koristeći staro stlačeno odijelo ili odijelo od 3mm debljine. Takvo odijelo omogućuje nam neutralnost u širem rasponu dubina i samim time smanjuje mogućnost krivog postavljanja na čeku. Koristeći jako stlačivo odijelo riskiramo pozitivnu ili previše negativnu plovnost u kritičnom trenutku kada se jato počne približavati. Sam materijal ili boja i oblik maskirnog uzorka nije presudan ukoliko je čeka izvedena pravilno.

Lov i ulov

Sada kad smo u potpunosti pripremljeni za čeku u plavom i nalazimo se na pravoj lokaciji vrijeme je da napokon krenemo u lov! Za točku neutralne plovnosti odabiremo dubinu od 7 do 10 metara i započinjemo sa izvođenjem čeke na toj ili malo većoj dubini. Već spomenuti izostanak točke za orijentaciju otežati će pronalazak te dubine, no ronilački sat koji očitava dubinu na desetinu metra rješava i taj problem. Ako smo pogodili dubinu, počet ćemo tonuti brzinom od oko 5 cm/s, da bi sa izvođenjem čeke prestali na dubini od 15 do 18 metara gdje se propadanje u dubinu ubrzava i preko 30 cm/s. Tijelo nam treba biti izvijeno u luk, tako da je torzo približno horizontalan, a peraje oko pola metra iznad glave. Ruka kojom držimo pušku je blago savijena radi lakšeg manevriranja puškom, dok je slobodna ruka malo udaljena od tijela sa dlanom otvorenim prema dnu kako bi dodatno usporili propadanje. U takvoj pozi možemo kontrolirati smjer kretanja uvijanjem u dijelu leđa pomažući se perajama i slobodnom rukom. Tijekom propadanja u dubinu, preporučljivo je glavom provjeravati sve smjerove, jer posebnog pravila za prilazak ribe nema. Moguće je tijelo postaviti na način da se konstantno rotiramo u jednu stranu dok ne ugledamo jato. Tako izvedena čeka najviše podsjeća na pad sa padobranom. Preporuka nekih ribolovaca je regulirati dubinu izvođenja čeke ograničavanjem dužine konopa bove. Osobno smatram takav način krajnje nepraktičnim i ograničavajućim. Osim što su nam kretnje ograničene, čak i manji valovi uzrokuju zatezanja tijela ribolovca koja sigurno ne pomažu prilasku ribe. Ipak, bova je korisna zbog sigurnosti od plovila kao i za nošenje ulova.

Kako za svaku vrstu postoji način "dozivanja", odnosno poticanja znatiželje sa konačnim prilaženjem, to vrijedi i za palamide. Sam prijelom pri zaronu može se izvesti malo bučnije ukoliko nam jato palamida već nije u vidokrugu. Naravno, bučnije ne znači izvoditi nepotrebne pokrete, no ipak neka bude glasnije nego pri zaronu na plitko dno u priobalnom lovu na bijelu ribu. Kada se već postavimo na čeku, možemo pokušati sa ispuštanjem grlenih zvukova, a kao najučinkovitija metoda u mom osobnom iskustvu pokazalo se "škripanje" prstom slobodne ruke po gumenom pojasu za olova. Neki ribolovci spominju i vizualne načine primame, u obliku svjetlećih predmeta na tijelu ronioca. Osobno nisam primjetio značajniji doprinos navedenog. Posljednji način primame neću validirati zbog upitne etičnosti takvog postupka od strane istinskog zaljubljenika u podvodni ribolov. Brojni podvodni ribolovci, a među njima i neki prvokategornici tvrde da palamidu najbolje privlači ulovljena palamida kojoj nismo skratili muke. Prije navedene metode primame dovoljne su za ulov nekoliko palamida dnevno ukoliko smo na dobroj poziciji.

Za vrijeme izvođenja čeke u plavom, dobar pokazatelj prisustva predatora su jata sitne ribe koja naglo i koordinirano mijenjaju smjer uz velika ubrzanja i zbijanje u gustu grupu. Kroz najviše nekoliko sekundi, palamide će nam biti u vidokrugu. Ipak, ne treba previše vremena trošiti na promatranje ponašanja sitne ribe jer se jato možda približava sa suprotne strane. Kada nam se jato palamida počne približavati, potrebno je puškom pratiti prve primjerke. Oni najčešće ne prilaze najbliže, već instinktivno pokušavaju učiniti krug oko ronioca. Nije lako dati dobar savjet za odabir cilja, no jedna od smjernica je pokušati se usmjeriti prema jedinkama koje se nalaze dublje. Naime, svi predatori u otvorenoj vodi napadaju plijen od dolje, tako da poniranje prema ribi najčešće neće biti protumačeno kao opasnost. Kretnje trebaju biti izrazito fluidne, bez ikakvih trzaja, a brzina kretanja mala. Odabranoj ribi treba prilaziti sa znatnim pretjecanjem, a određujemo ga na način da pretpostavimo točku u kojoj će nam riba najviše prići i njoj se polako približavamo puškom. Naravno, korekcije će vrlo vjerojatno biti potrebne i o tome treba voditi računa. Sam hitac najbolje je obaviti sa udaljenosti od oko 2 metra ciljajući iz ruke u centar prednje polovice ribe. Takav hitac osobno zovem nužnom egzekucijom, prvenstveno zbog brzine i kontinuiranog kretanja palamida. Hitac sa veće udaljenosti obično završava samo ranjavanjem ili promašajem ribe, gotovo u podjednakom omjeru.

Dobro pogođenu ribu lako je odmah privući zbog tvrdoće mesa. Ukoliko smo ribu ciljali na gore spomenuti način, pogodili smo je vjerojatno kroz sredinu. Ako joj dopustimo, palamida od oko 2 kilograma bez problema može izvući i više od 10 metara konopa iz mulinela. Nije preporučljivo odugovlačiti sa privlačenjem zbog snažnog trzanja ribe koje oštećuje najlon na dodirnoj točki sa strijelom čak i ukoliko je rupica u njoj pažljivo ispolirana. Ovdje ću ponoviti važnost odabira kvalitetnog najlona zbog osobnog gubitka strijele i dobro pogođene ribe sa novim, jeftinim najlonom. Ušteda od nekoliko kuna rezultirala je višestruko većom štetom.

Pri očekivanju jata moguć je nailazak palamida iz manje dubine od one na kojoj se nalazimo. U toj situaciji prilaženje ribi je otežano zbog njene reakcije na mahanje perajama koje inače treba izbjeći u najvećoj mogućoj mjeri. Ipak, potrebno je pokušati susresti se s ribom na kritičnoj udaljenosti jer se situacija ribolova ne može do kraja predvidjeti. Iskustvo nam redovito pokazuje neobične situacije koje nam daju materijal za prepričavanje i razmišljanje. Ponašanje riba samo je donekle determinirano! Na nama ostaje konačna odluka o sljedećem koraku, a instinkt i iskustvo u razumnom međuodnosu na kraju nas čine kvalitenim lovcem.

Na kraju, možemo zaključiti da podvodni ribolov taktikom čeke u plavom zahtjeva pažljivu pripremu opreme i odabir lokacije kao i spremnost na trajnu prilagodbu novonastaloj situaciji. Uzbuđenje koje pruža teško je usporediti sa tradicionalnim tehnikama podvodnog ribolova, prije svega što uopće nije rijetkost biti okružen sa nekoliko stotina kilograma jednih od najljepših riba našeg mora.